Hodočašće u Izrael

Od 6. do 13. listopada 2016. – Pod nazivom «Isusovim stopama u zahvalnosti i poniznosti» organizirano je osmodnevno misijsko hodočašće u Svetu zemlju. Na hodočašće je uz stručnog vodiča gosp. Vladu Rukavinu i predstavnike agencije ATI iz Pule Lucije i Brane krenulo 53 hodočasnika zajedno s voditeljem misije fra Brankom. Do zračne luke Kloten u Zürichu autobusom nas je prevezao Vice Baraban. Pekarnica Mlinar nas je častila burecima i pecivom. Nakon obavljanja uobičajenih aerodromskih formalnosti prošli smo i posebnu kontrolu službenika izraelske aviokompanije «El Al» kojom smo letjeli. U zračnoj luci Ben Gurion dočekali su nas predstavnici agencije Dat iz Tel Aviva s vozačom gosp. Suhailom. Nakon dva sata vožnje došli smo u Tiberijadu i smjestili se u hotel Prima 2.

Puni iščekivanja s molitvom i pjesmom na usnama napuštamo hotel i krećemo prema Kani Galilejskoj – mjestu gdje je Isus na svadbi učinio prvo čudo pretvorivši vodu u vino. U spomen na taj događaj organizirali smo obnovu bračnih zavjeta. Nakon prigodnog nagovora jedanaest parova su jedno drugom potvrdili bračnu vjernost. Bio je to dirljiv događaj. Zato ništa čudno da su se pojedini u izricanju bračne privole zbunili, drugima se suza radosnica pojavila u oku, trećima se pak u glasu primijetila trema. Brojni fotografi i kamermani sve su zabilježili. Nisu izostali ni poljupci. Dok su hodočasnici obilazili svetište fra Branko je pripremio svečane plakete za «mladence». Put nas vodi u Isusov grad Nazaret. U crkvi navještenja slavili smo svetu misu. Zahvalili smo Bogu za bračne parove koji su obnovili bračna obećanja. Oni su predvodili molitvu vjernika. Pjevanjem su sve dane ravnale s. Ana Marija i Katarina Đondraš. Poslije svete mise razgledavamo velebnu baziliku i spilju navještenja. Tu su zapravo dvije crkve – jedna iznad druge. U predvorju su zavjetni kipovi i slike dar pojedinih naroda. Ponosni smo da su među njima i mozaici s Gospom bistričkom i Gospom iz Kondžila iz našeg naroda. Obilazimo potom obližnju crkvu sv. Josipa sagrađenu na mjestu Josipove kuće u kojoj je s Marijom odgajao i othranio Isusa. Vraćamo se potom na Genezaretsko jezero gdje smo kušali Petrovu ribicu. Poslije ručka dolazimo na prekrasni perivoj na brijegu – Brdo blaženstava. Ovdje je Isus izgovorio svoj poznati «Govor na gori». U oktogonalnoj crkvi na osam su vitraja ispisane riječi blaženstava. Nakon toga posjećujemo svetište Tagbu – mjesto gdje je Isus čudesno nahranio gladno mnoštvo. Ovdje je pred oltarom poznati mozaik s motivom kruha i riba iz 4. st. Potom obilazimo svetište Petrova prvenstva smješteno na stijeni uz samo jezero. Posljednja postaja je bilo svetište u Kafarnaumu gdje je Isus djelovao nakon što su mu njegovi sugrađani iskazali negostoprimstvo. Vidjeli smo arheološke iskopine starog grada s kućom sv. Petra u kojoj je Isus boravio i gdje je ozdravio Petrovu punicu. Obišli smo i dobro sačuvanu sinagogu. Nakon fotografiranja uz kip sv. Petra ključara krećemo na obalu jezera gdje nas je čekao brod. Pošto smo se ukrcali posada broda nam je priredila iznenađenje: uz zvuke hrvatske himne na jarbol je svečano podignuta hrvatska zastava. Nakon toga su nam pokazali kako se bacala mreža i kako su apostoli lovili ribu. Uz pjesmu i ples vožnja brodom je brzo prošla. Umorni, ali ispunjeni mirom i zadovoljstvom dolazimo u hotel na počinak.

Treći dan: Jutro vedro i sunčano. U busu molimo jutarnju molitvu i pjevamo himnu hodočašća „I bio je čovjek Bog“. Nakon pola sata vožnje stižemo u podnožje brda Tabor. Do njegova vrha vijugavom nas cestom prevoze taksiji. Dočekala nas je veličanstvena bazilika preobraženja. Ponosni smo da krov nose greda od naše slavonske hrastovine koje je poklonio grof Eltz. S Tabora „puca“ veličanstven pogled na plodnu Galileju. Osjetili smo tračak one ljepote Tabora o kojoj su govorili apostola kod Isusovog preobraženja. Nakon molitve, tumačenja i razgledavanja put nas vodi prema lučkom gradu Haifi u kojem obilazimo poznate Bahajske vrtove. Da bismo što bolje vidjeli vozač Suhail nas tri puta vrti na kružnom toku uz ovacije i pljesak hodočasnika. Dolazimo potom do spilje Ilije proroka na brdu Karmelu. Nakon obilaska i svete mise posebno za pripadnike našega naroda iz Bosne i Hercegovine, jer je sv. Ilija zaštitnik BiH, krećemo prema Tel Avivu. Vozimo uz Sredozemno more. Predio vrlo plodan i lijepo uređen. U Tel Avivu busom obilazimo poznatu šetnicu i kupalište. Dolazimo potom u stari dio grad gdje smo posjetili crkva sv. Petra u Jaffi (Jopi). Nastavljamo zatim putovanje prema Jeruzalemu. Svratili smo do jedne velike suvenirnice u Betlehemu gdje su hodočasnici kupovali suvenire. U večernjim satima uz pjesmu stižemo u Jeruzalem. Smještamo se u gostinjac Casa Nova, o kojem brinu fratri. Trebalo je odmoriti jer čekao nas naporan sljedeći dan.

Četvrti dan: Obilazak počinjemo s vrh Maslinske gore. Posjetili smo prvo mjesto Isusovog uzašašća na kojem se nalazila bazilika koja je nažalost porušena. Cijeli taj kompleks je pretvoren u džamiju jer se nalazi u arapskom muslimanskom naselju. Na sredini male kapelice je kamen s kojeg je Isus uzašao ne nebo. Nastavljamo spuštanje niz Maslinsku goru. Prošli smo pored poznatog židovskog groblja – mjesta za koje Židovi vjeruju da će Mesija doći baš na njega, stoga je poseban blagoslov ovdje biti pokopan i čekati njegov dolazak. Put nas je doveo do kapelice «Dominus flevit» (Gospodin je zaplakao). S ovog mjesta je prekrasna panorama na Stari Jeruzalem i hramski kompleks. Odavde je Isus gledao grad i predvidjevši njegovu sudbinu razaranja što se i dogodilo 70. godine poslije Krista, zaplakao. Prošli smo potom pored ruske pravoslavne crkve Marije Magdalene i posjetili baziliku Marijinog groba, a onda u spilji izdaje slavili misu. Poslije mise obilazimo prekrasnu Baziliku naroda s dvanaest kupola. Ispred oltara je ogromni kamen na kojem je Isus molio i krvlju se znojio. Fra Branko je ovdje bio na raspolaganju za ispovijed, a hodočasnici su ostali u osobnoj pobožnosti. NA ulazu u Maslinski vrt stoji ploča na kojoj piše da su trojica Hrvata iz Sarajeva Pavao, Antun i Jakov 1681. Godine kupili ovaj vrt i darovali ga fratrima. Nakon ručka dolazimo u Betaniju - mjesto u koje je Isus često zalazio. Posjetili smo crkvu Lazarova groba. Slušali smo evanđeoski odlomak kako Isus uskrisava Lazara i sišli u samu grobnicu. Pojedini su se «kladili» da oni malo širi neće proći. Ipak su se svi uspjeli spustiti. Vraćamo se potom u Jeruzalem. Vodič Vlado nas je poveo kroz Stjepanova vrata prema Bethazdi gdje je bilo kupalište i gdje je Isus ozdravio hromog čovjeka. Uz Bethazdu smo posjetili i crkvu sv. Ane – mjesto Marijinog rođenja i odrastanja. Nastavljamo kroz arapsku četvrt prema bazilici Isusova groba. Nakon obilaska Kalvarije- mjesta razapinjanja, čekali smo na red za ulazak u sami grob. Pri tom smo osjetili svakodnevnu pobožnost ove bazilike. Naime najprije smo promatrali procesiju koju su predvodili franjevci, a iza njih armenski svećenici. Uz njih pravo obavljanja obreda imaju još grčki pravoslavci. Nakon jednoipol satnog čekanja u redu uspjeli smo ući u Isusov grob – to najsvetije mjesto za kršćane. Svatko se u grobu mogao fotografirati i ostati kratko u molitvi. Veliki blagoslov smo imali što je naš gostinjac od bazilike groba udaljen svega 7-8 minuta pješice. Ovu pogodnost će iskoristiti mnogi vjernici ustaju ujutro u pet sati kad se bazilika otvara kako bi se na miru mogli pomoliti.

Peti dan: Nakon doručka put nas je pokraj Kneseta – židovskog parlamenta i Menore – sedmerokrakog svijećnjaka vodio u desetak kilometara udaljeni Ain Karem u kojem smo posjetili dva svetišta. Baziliku Marijina pohođenja – mjesta susreta Marije i Elizabete. Ovdje je Elizabete dočekavši Mariju izrekla riječi blagoslova: «Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje!» Marija je nato odgovorila s «Veliča duša moja Gospodina....» U spomen na ovaj događaj brojni su narodi na svom jeziku dali na zidu ispred crkve ispisati ove Marijine riječi. Bili smo ponosni, jer on je ispisan i na hrvatskom. Pješice smo potom krenuli do svetišta rođenja Ivana Krstitelja. Ovdje je Ivanov otac Zaharija izmolio onaj poznati «Blagoslovljen Gospodin Bog Izraelov što pohodi i otkupi narod svoj». Na zidu svetišta uz druge jezik i taj je tekst ispisan na hrvatskom. Prošli smo pored Jad Vašema - židovskog nacionalnog cetra holokausta i vozili prema Betlehemu. Posjetili smo prvo Pastirska polja gdje su pastiri od anđela čuli vijest da se rodio Isus i odakle su se zaputili do mjesta rođenja. Uz pjesmu «Pojte pastiri, tamo se njemu poklonite» i mi smo krenuli pokloniti mu se. Strpljivo smo čekali red da uđemo u spilju gdje Isusova rođenja. Na samom mjestu rođenja na tlu se nalazi Davidova zvijezda. Ovo mjesto najizravnijeg dodira Boga i čovjeka budilo je u nama posebne osjećaje. Ovo je mjesto svjedokom da je Bog postao čovjek zato je u njemu trajni Božić. Imali smo milost ovdje proslaviti božićnu misu. Spiljom su odjekivale hrvatske božićne pjesme. Nakon svete mise uslijedilo je i božićno čestitanje. S božićnom radošću u srcu obišli smo još pećinu sv. Jeronima u kojoj je prevodio sv. pismo, te lijepe mozaike u bazilici rođenja. Nakon večere ponovo smo se zaputili u Getsemani. Ovoga puta na klanjanje uz stjenu na kojoj je Isus molio imali jednosatno klanjanje – Getsemansku uru zajedno s katalonskim i španjolskim hodočasnicima. Dan smo završili moleći, pjevajući i zahvaljujući Bogu na ovom posebnom mjestu Isusove molitve i njegove getsemanske agonije.

Šesti dan započinjemo vožnjom prema pustinji. Usput obilazimo mjesto odakle je lijep pogled na samostan sv. Jure. Nakon satak voženje s 800 metara nadmorske visine spustili smo se ispod razine mora. Posjetili smo mjesto Isusova krštenja na Jordanu. Tu smo obnovili krsna obećanja, a fra Branko je svakog pojedinačno „krstio“ jordanskom vodom. Obilazimo potom važno arheološko nalazište Qumran. U njemu su pronađeni najstariji dijelovi Biblije koji se čuvaju u židovskom nacionalnom muzeju. Nakon filma o Esenskoj zajednici koja je živjela na ovom području, razgledali smo stare iskopine i zanimljive pećine u kojima su pronađeni najstariji fragmenti sv. pisma. Za nekoliko minuta potom stižemo na najnižu točku na kugli zemaljskoj – Mrtvo more koje je trenutno 427 metara ispod razine mora. Slijedilo je uobičajeno kupanje i mazanje blatom koje je puno različitih ljekovitih minerala. Većina se hodočasnika željela uvjeriti da je u Mrtvom moru nemoguće potonuti, jer je zbog velike količine soli – oko 33% - jako gusto. Nakon kupanja krećemo prema Jerihonu, najstarijem grada na svijetu (oko 10.000 godina). Jerihon je grad slijepca Bartimeja, a u njemu je i Elizejev zdenac. Budući da ima dovoljno vode prava je oaza u pustinji. Odlazimo podno brda Isusove kušnje na kojem je sagrađen manastir grčkih monaha. Nakon razgledavanja i osvježenja ukusnim šipkovim sokom put nas vodi prema Jeruzalemu. Večer smo završili svetom misom u Bazilici Isusova groba.

Sedmi dan: Pretposljednjeg dana obilazak počinjemo od crkve sv. Križa – središnje crkve franjevačke kustodije. Fratri su najzaslužniji za očuvanje svetih mjesta. Oni istovremeno i brinu o većini svetih mjesta. Došli smo zatim do mjesta na kojem je Pilat osudio Isusa. Tu je danas franjevački samostan i poznati franjevački biblijski institut. Nakon svete mise u kapelici bičevanja započeli smo pobožnost Križnog puta. Išli smo putem kojim je Isus prolazio noseći križ. Postaje su smještene u malim kapelicama i pročeljima zgrada u arapskoj muslimanskoj četvrti. Križni put smo završili na Kalvariji – mjestu Isusovog raspeća. Poslije ručka obilazimo Herodovu utvrdu i toranj Davidov. Pred nama je bio još bogat popodnevni program. Put nas je doveo do brda Siona i bazilike Marijina usnuća. U kripti bazilike nalazi se kip koji prikazuje Mariju na odru. Posjetili smo zatim mjesto Posljednje večere, ali kako je dvorana bila zaključana, u podnožju smo obišli židovsku sinagogu u kojoj se nalazi grob kralja Davida. Obilazimo potom crkvu pjeva od Petrova pijetla – mjesta gdje je bila kuća velikog svećenika Kajfe. Tu je Isus proveo noć u zatvoru nakon uhićenja u Maslinskom vrtu. Vidjeli smo i stepenice koje su iz grada vodile do Kajfe i kojima je i Isus doveden. Na to su nas podsjetili i reljefi na zidu. Kroz židovsku četvrt dolazimo do Zida plača – danas najsvetijeg mjesta za Židove. Zid plača je jedini preostali dio židovskog hrama. Kako je bio židovski blagdan pomirenja – Jom Kipur bilo je jako puno židovskih vjernika. Nakon molitve prošli smo kroz uske uličice Starog Jeruzalema. Umorni, ali puni dojmova došli smo u hotel u kojem nas je čekala ukusna večera. Poslije večere voditelj misije je u obližnjoj dvorani organizirao oproštajni susret. U kratkom govoru zahvalio je stručnom vodiču i predstavnicima agencije, te im predao prigodne darove. Fra Branko je simbolične darove predao najmlađim hodočasnicima – ministrantima: Ivanki, Noi, Lorni, Kristini i Valentini, te najstarijoj hodočasnici Kati Nrecaj. Zahvalio je potom svim hodočasnicima na dostojanstvenom držanju i kolegijalnosti koju su pokazivali cijelo vrijeme, te svima predao prigodnu plaketu s njihovim imenom kao potvrdnicu sudjelovanja na ovom hodočašću. Riječi zahvale uputio je stručni vodič Vlado ne skrivajući zadovoljstvo ozračjem koje je vladalo u grupi kao i cjelokupnom pripremom za hodočašće naglasivši da nijedna grupa nije došla pripremljenija. U ime agencije prigodnu je riječ uputila Lucija zahvalivši voditelju misije, stručnom vodiču i svima koji su dali svoj doprinos da ovo hodočašće bude lijepo i blagoslovljeno. Poslije govora na red su došli pjevači na čelu s Vladom. Druženje smo nastavili uz čašicu, a častili su «novovjenčani mladenci».

Osmi dan: Posljednjeg dana hodočašća u jutarnjim smo satima slavili svetu misu u franjevačkoj crkvi tik uz dvoranu Posljednje večere. Bio je poseban osjećaj na ovom mjestu sjetiti se Isusovih riječi što ih je izgovorio na posljednjoj večeri: «Uzmite i jedite, uzmite i pijte! Ovo činite meni na spomen!» Posjetili smo zatim samu dvoranu Posljednje večere, koja je prethodni dan bila zatvorena. Odlazimo potom obići svetište Pater noster – mjesto gdje je Isus svoje učenike naučio molitvu Očenaša. U crkvi i predvorju na različitim je jezicima na keramičkim pločama ispisana ova molitva. Nakon molitve ostavljamo hodočasnicima slobodno vrijeme, te u 12,30 sati krećemo prema zračnoj luci. Opraštamo se od vozača, kojega darujemo, te prolazeći uobičajene kontrole polijećemo oko 16,30. Uz ugodan let slijećemo u Zürich oko 20,30 sati. Opraštamo se od naših vodiča i busom krećemo doma ponosni što smo mogli u zahvalnosti i poniznosti koračati stopama Isusovim.