Kino večer

U subotu, 18. Veljače 2017. u misijskoj dvorani upriličena je „kino-večer“. U prvom dijelu smo imali posebnog gosta, a to je gospodin Paul Güdel. Predstavio ga je Darko Nevistić, koji ga je upoznao i preporučio. Na 35 mm filmskoj traci gospodin Güdel je prikazao presjek važnih događaja krajem 20-tih godina prošlog stoljeća: od sklapanja mirovnih sporazuma, spuštanja prvog cepelina, snimanja prvih kaubojskih filmova, mode koja je tada vladala do sprovoda Stjepana Radića. Na primjeru projektora starog 90 godina djecu i odrasle je upoznao sa starim načinom prikazivanja filmova. Potom su djeca iz hrvatske dopunske škole koje je organizirala učiteljica Dunja Mlinjarić govorila o životu Stjepana Radića. Nakon stanke i osvježenja djeca su gledala film „Koko i duhovi“.

Stjepan Radić bio je hrvatski političar, književnik i prevoditelj. Jedan je od velikana hrvatske povijesti. Rođen je 1871. godine u malom selu pokraj Siska u siromašnoj seljačkoj obitelji. Bio je deveto dijete od njih jedanaestero. Još je kao dijete bio kratkovidan, zbog čega su njegovi roditelji smatrali da se neće školovati. Unatoč tome Radić je završio škole i diplomirao politologiju. Doduše, njegov vid se s vremenom pogoršavao, pa je pred kraj života već bio gotovo slijep.

1898. godine oženio se učiteljicom iz Praga i s njom imao četvero djece.

Obrazovanje

Roditelji Stjepana Radića nisu bili za to da se Stjepan školuje jer je još od djetinjstva imao problema s vidom. Ipak, uz bratovu pomoć, upisao je gimnaziju u Zagrebu. Zbog problema s čelnicima gimnazije, ali i vlastima Radić je otišao iz Zagreba i upisao gimnaziju u Karlovcu, gdje je privatno maturirao. 1891. godine vratio se u Zagreb i upisao Pravni fakultet. Već tada je Radić počeo sa svojim političkim nastupima, zbog čega je 1893. godine izbačen iz fakulteta zbog govora protiv bana Khuena Hedervarija. Studij je zato nastavio u Pragu, a zatim u Pešti. S oba sveučilišta je isključen i zabranjeno mu je studiranje na bilo kojem sveučilištu u tadašnjoj Austro-Ugarskoj. Zato je Radić upisao studij u Parizu i 1899. godine diplomirao na Višoj političkoj školi, time postavši prvi hrvatski diplomirani političar.

Posao

Nakon studija, Stjepan Radić nastavio je živjeti u Pragu (odakle mu je supruga bila rodom) i tamo je radio u češkim novinskim listovima. 1902. godine Radić se preselio u Zagreb i tamo radio kao tajnik Hrvatske ujedinjenje oporbe. Do 1906. bio je urednik časopisa Hrvatska misao. Istovremeno je počeo pisati knjige. Napisao je mnoga djela, među kojima je 65 brošura i preko 3500 rasprava, govora, članaka itd. Bavio se i prevođenjem, te je objavio nekoliko knjiga prevedenih s francuskog i češkog jezika. Znao je sve slavenske jezike te francuski, njemački i engleski, a također se služio mađarskim i talijanskim jezikom.

Najveća postignuća

1904. godine Stjepan Radić je s bratom Antunom osnovao Hrvatsku pučku seljačku stranku, po čemu je ostao poznat do danas. Ipak, političko djelovanje započeo je mnogo ranije. Još kao gimnazijalac prvi put je uhićen jer je za vrijeme opere Nikola Šubić Zrinski uzvikivao parole protiv bana Khuena Hedervarija. Javne ispade protiv Hedervarija izvodio je i godinama kasnije, zbog čega je bio isključivan iz škola, zatim fakulteta te je zbog njih bio više puta uhićen i zatvaran. 1895. godine javno je spalio mađarsku zastavu u Zagrebu, za vrijeme posjeta cara Franja Josipa I., zbog čega je proveo šest mjeseci u zatvoru.

1918. godine, na sjednici Središnjeg odbora Narodnog vijeća održao je svoj slavan govor u kojem se suprotstavlja tada predloženom načinu ujedinjenja Države Slovenaca, Hrvata i Srba. Tada je Radić izrekao svoju slavnu rečenicu “Ne srljajte kao guske u maglu”, koja se i danas koristi kao izraz u svakodnevnom govoru, kada se želi naglasiti da je neki pothvat opasan i da se ne bi trebalo olako upuštati u njega.

Umro je 1928. godine od posljedica teškog ranjavanja u atentatu u Narodnoj skupštini, kada ga je zastupnik u parlamentu i četnik Puniša Račić ustrijelio za vrijeme sjednice jugoslavenskog parlamenta u Beogradu. Takav drastičan politički atentat pokazao je dubinu podjela u tek deset godina staroj Jugoslaviji, u kojoj su Hrvati složno odbili postati pleme u projektu zajedničke jugoslavenske nacije. Ovaj atentat uzrokovao je velike prosvjede diljem Hrvatske, a najveći se dogodio u Zagrebu gdje je na ulicu izašlo preko sto tisuća prosvjednika.

Radićevo političko djelovanje i okolnosti njegove smrti ostavili su duboki trag u hrvatskoj političkoj kulturi.

Njegovo tijelo položeno je na odar u Hrvatskom seljačkom domu u Zagrebu, na Zrinjevcu, gdje je bio četiri dana kako bi mu narod iskazao posljednju počast. Pokopan je u Zagrebu, na Mirogoju, a prigodom sprovoda bilo je nazočno oko sto tisuća ljudi.